Ovako bi mogla započeti priča mnogih koji svoj život doživljavaju običnim, prosječnim životom. Gledajući filmove  i sapunice ili čitajući knjige često se duboko uživimo u likove i njihove životne sudbine. U usporedbi s njima vlastiti život izgleda nam dosadan i nezanimljiv: bez boja, okusa, mirisa, zvuka, ritma, veselja…Zapleti koje smo doživjeli, napetost koju smo stvorili, ljude koje smo sretali, voljeli, ostavljali, u procjeni se stope u jedinstven doživljaj običnosti.

Veliki francuski pisac Gustav Flober nalazio je dramu u životima običnih ljudi. Ali većini nas se čini sa drugi ljudi  stječu iskustva drugačija od naših, a da naša životna iskustva nikada ne bi bila dobar materijal za neku knjigu ili filmski scenarij. Neki od nas nikada nisu ni pokušali vlastito postojanje ispričati nekome, možda tek poneki dio. Napisati knjigu ili roman o vlastitom životu uspijeva tek ponekim piscima, a većina nas to nije.

I dok čekate da u nekoj sapunici ili knjizi pronađete lik koji je „isti vi“ predlažemo vam da odvojite neko vrijeme i napišete priču svog života, onako kako ste ga vi doživjeli. Dobar dio ljudi vještiji je u skrivanju vlastitih kvaliteta nego li u njihovom pronalaženju. Često drugima dodijelimo nezahvalnu ulogu da oni umjesto nas otkrivaju naše vrijednosti, da nam na njih ukazuju i da ih cijene više od nas samih. Želimo im biti zanimljivi više nego li smo to sami sebi. Nama će vaša priča biti zanimljiva.

Napišite svoju priču života, ispričajte je onako kako vam se najviše sviđa. Stil pisanja i nije tako bitan, ako ste savladali rolu glavnog glumca u svom životnom komadu i pisanje će ići samo od sebe. Odbacite predrasude o tome što jeste ili nije zanimljivo, vlastitim životnim iskustvima pridajte istu važnost kao doživljajima likova iz romana ili filmova koje volite.. Istina- mnogo je lakše doživjeti dramu, zaplet, uzbuđenje čitajući roman u kojem su događaji često pojednostavljeni, mogu se sigurno proživljavati u udobnosti naslonjača, imaju jasan početak i kraj.Lakše je i pričati o tuđim životima koje ne živimo sami i ne snosimo za njih nikakvu odgovornost. Ali tako se pretvaramo u voajere  fiktivnih života i sve smo dalje od mogućnosti da svoj život promatramo i doživljavamo kao život vrijedan knjige ili romana. Zahvaćanje vode života krupnom mrežom zbog visokih standarda kojima ocjenjujemo zanimljivost iskustva u vlastitom životu uvijek mnogo toga jednostavno iscuri. Iako možda nikada nećete napisati knjigu, napišite nama ono što doživljavate važnim u svom životu koristeći priliku da svoje životno učinite dostojanstvenim, neponovljivim i važnim- dostojnim romana.